KAD KAŽEM ŽIVINICE, POMISLIM NA NJU - OFFICIAL VIDEO

Pjesma "Kad kažem Živinice, pomislim na nju", nastala je spojem autorskog rada i savremene tehnologije. Autor teksta je dr. sc. Suadin Strašević, dok je pjesmu interpretirao Huso Džekić. Kreativno usmjerenje projekta, izradu AI promptova, produkcijsku obradu i uređivanje vokala potpisuje Edin „Unikat“ Bećirović. Vokal je snimljen, obrađen i finaliziran u Studiju Unikat Produkcija u Živinicama. U procesu nastanka muzike i instrumentalnog aranžmana, korišteni su alati umjetne inteligencije, uključujući platformu Suno. Umjetna inteligencija korištena je kao produkcijski alat, prema preciznim kreativnim uputama i promptovima Edina „Unikata“ Bećirovića, dok su tekst, vokalna interpretacija, snimanje i završna obrada rezultat konkretnog autorskog i studijskog rada. Autorice oficijelnog video spota su Razija Jahić i Adna Avdić. KREDITI Naziv pjesme: „Kad kažem Živinice, pomislim na nju“ Tekst: dr. sc. Suadin Strašević Vokal: Huso Džekić Kreativno usmjerenje i AI promptovi: Edin „Unikat“ Bećirović Snimanje i obrada vokala: Edin „Unikat“ Bećirović Muzika i instrumentalni aranžman: kreirani uz podršku Suno AI alata Produkcija i postprodukcija: Studio Unikat Produkcija Studio: Studio Unikat Produkcija, Živinice Video spot: Razija Jahić i Adna Avdić. "Kad kažem: Živinice, pomislim na nju" Ulice tvoje, prijatelji stari, opet me sebi zovu. Pamte korake moje i jedan davni san. U srcu mom stanuje djevojka biserne kose, s pogledom duboke čežnje, prati me tiho i vjerno. Njen osmijeh talasa klasje Sprečke doline, i topi snjegove Konjuh planine. Ljubav je jača od svega, ti to znaš, stari moj. Čuvar si moga sna, i svega što jesam ja. Kad kažem: Živinice... oprosti mi, grade, ja uvijek prvo pomislim na nju. Jedne hladne noći, na klupi uz Oskovu, hvatali smo pahulje i sanjali topli dom. Živinice, grade, u svakom koraku kroz ulice tvoje skriven je trag i put do nje. Čuvar si moga sna, i svega što jesam ja. Kad kažem tvoje ime... oprosti mi, grade, ja uvijek prvo pomislim na nju. Vrati me, gitaro, na klupu uz Oskovu. Pahulje još uvijek kvase moje lice. Čuvar si moga sna, i svega što jesam ja. Kad kažem: Živinice... ja uvijek prvo pomislim na nju. Ja uvijek pomislim na nju... Ja uvijek pomislim na nju... Ja uvijek pomislim na nju... Živinice, 2026. Dr. sc. Suadin Strašević Sva prava pridržana.