Povijest četvrtkom: Slučaj Heidegger

Martin Heidegger (26. rujna 1889. – 26. svibnja 1976.) bio je njemački filozof čiji je rad bio ključan za razvoj fenomenologije, hermeneutike i egzistencijalizma. Izvršio je značajan utjecaj na kasniju filozofiju, društvene i humanističke znanosti te teologiju. Heideggerovo glavno djelo, 'Bitak i vrijeme' (1927.), općenito se smatra jednim od najvažnijih djela moderne filozofije. U njemu je uveo pojam 'Dasein' („bitak-tu” ili „tu-bitak”) kako bi opisao osobitu narav ljudske egzistencije, tvrdeći da ljudi posjeduju „predontološko” razumijevanje bitka koje oblikuje način na koji žive i djeluju, što je analizirao kroz jedinstvenu strukturu „bitka-u-svijetu”. Analizom 'Daseina' Heidegger je nastojao ponovno otvoriti ono što je nazivao 'pitanjem o bitku': temeljno pitanje o tome što čini bića razumljivima kao bića koja jesu. Drugim riječima, Heideggerovo središnje 'pitanje o bitku' bavi se onim što bića čini razumljivima kao bića. Smatrao je da je to pitanje bilo zanemareno ili zamagljeno tijekom povijesti zapadne filozofije, još od vremena starih Grka. Njegov se kasniji rad sve više okretao pitanjima tehnologije, jezika, umjetnosti i poezije, razvijajući teme ljudskog 'boravljenja' u svijetu i kritizirajući ono što je smatrao nihilističkom putanjom moderne tehnološke civilizacije. Na mislioce vrlo različitih profila – poput Jean-Paula Sartrea, Hansa-Georga Gadamera, Hannah Arendt, Jacquesa Derride, Michela Foucaulta, Emmanuela Levinasa i Richarda Rortyja – snažno je utjecalo bavljenje njegovom mišlju, bilo kroz slaganje ili kroz protivljenje. Heideggerovu ostavštinu komplicira i zasjenjuje njegova povezanost s nacizmom. U travnju 1933. izabran je za rektora Sveučilišta u Freiburgu i učlanio se u Nacističku stranku, čiji je član ostao sve do 1945. godine. Narav i opseg njegove privrženosti nacizmu, kao i pitanje je li njegova filozofija suštinski povezana s njegovim političkim odabirima, i dalje su predmetom znatnih znanstvenih rasprava. Nakon rata, uslijed procesa denacifikacije, bila mu je zabranjena nastavna djelatnost – zabrana koja je kasnije, 1949. godine, ukinuta, nakon čega se vratio predavanju na Sveučilištu u Freiburgu. Tijekom tog razdoblja prisilne udaljenosti od javnog djelovanja ipak je nastavio vršiti utjecaj putem privatnih seminara i susreta u vlastitom domu. Njegovo odbijanje da se javno ogradi od svoje povezanosti s nacizmom ili da nedvosmisleno izrazi kajanje i dalje predstavlja problem onima koji tumače njegovo djelo.