Žena je ispred majčine kuće ugledala mužev auto i čula viku. Utrčavši u kuću ostala je bez teksta...

Selo Otok, Cetinska krajina, četvrtak, jedanaest ujutro. Parkirala sam pred majčinom kućom, s vrećicom još tople pogače na suvozačevu sjedalu, i prvo što sam ugledala bio je Marinov bijeli auto, sakriven iza štale, s maskom okrenutom prema zidu, kao da se netko stidi. Moj muž u to doba trebao je biti na poslu u splitskoj luci, osamdeset kilometara dalje. Prišla sam kuhinjskom prozoru, onom koji se nikad do kraja nije zatvarao, i čula nepoznat muški glas kako govori: „Gospođo Ljubo, potpišite." Zatim je iz kuće razderao vrisak moje majke. Utrčala sam unutra i ostala bez riječi. Moj muž nije stajao uz nju. Stajao je pokraj čovjeka koji joj je držao ruku.