CIJELI Drugi Svjetski Rat iz MUSSOLINIJEVE Perspektive (1939.–1945.)

Otkrijte neobjavljene i rijetko viđene fotografije Bitke za Berlin 1945. godine, okupljene u ekskluzivnoj kolekciji za ljubitelje povijesti. Više od 200 povijesnih fotografija vodi vas kroz posljednje dane Trećeg Reicha i otkriva prizore koji se rijetko pojavljuju u dokumentarcima. 🔥 Pristupite kolekciji sada i otkrijte Berlin 1945. kao nikada prije: https://derkommandant.com/hr Kada je u rujnu 1939. izbio Drugi svjetski rat, Benito Mussolini vladao je Italijom već više od sedamnaest godina i sanjao o pretvaranju zemlje u veliku imperijalnu silu sposobnu dominirati Sredozemljem. Međutim, znao je da njegove oružane snage još nisu spremne za europski rat velikih razmjera. Zbog toga je Italija u početku ostala izvan sukoba. Sve se promijenilo u lipnju 1940., kada su spektakularne njemačke pobjede i neizbježan poraz Francuske uvjerili Mussolinija da bi rat mogao brzo završiti. Dana 10. lipnja objavio je rat Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, nadajući se stjecanju teritorija i osiguravanju mjesta za Italiju među pobjedničkim silama. No rat za koji je Mussolini zamislio da će biti kratak brzo se pretvorio u niz neprekidnih poteškoća. Italija se borila na Sredozemlju, u sjevernoj Africi, istočnoj Africi, na Balkanu, a kasnije i na gigantskom Istočnom bojištu protiv Sovjetskog Saveza. Talijanska invazija na Grčku u listopadu 1940. završila je kao teški vojni debakl, prisilivši Njemačku na intervenciju na Balkanu. U Libiji su talijanske snage također pretrpjele teške poraze od Britanaca, što je dovelo do dolaska Afrika Korpsa Erwina Rommela. Ovisnost Italije o Njemačkoj neprestano je rasla, dok su se Mussolinijeve ambicije o vođenju paralelnog i o Hitleru neovisnog rata potpuno urušile. Između 1942. i 1943. situacija je postala kritična. Porazi Osovine kod El Alameina, Staljingrada i u Tunisu pokazali su da se tijek rata mijenja. Italija je trpjela bombardiranja, nestašicu hrane i sve veću društvenu iscrpljenost, dok su njezine oružane snage izgubile ogromne količine ljudi i opreme. Kada su se Saveznici u srpnju 1943. iskrcali na Siciliji, veliki dio fašističke elite zaključio je da Mussolini vodi zemlju u propast. Dana 25. srpnja Veliko fašističko vijeće izglasalo mu je nepovjerenje, a kralj Viktor Emanuel III. zapovjedio je njegovu smjenu i uhićenje. Nakon više od dvadeset godina na vlasti, činilo se da je talijanskom fašističkom režimu došao kraj. No Mussolini je imao odigrati još jedno, posljednje poglavlje. U rujnu 1943. njemački specijalci oslobodili su ga iz zatočeništva, a Hitler ga je postavio na čelo Talijanske Socijalne Republike – marionetskog fašističkog režima uspostavljenog na sjeveru Italije, koji je potpuno ovisio o Njemačkoj. Dok su Saveznici napredovali s juga, Italija je ostala podijeljena između fašističkih snaga, njemačkih trupa, partizana i nove talijanske vlade koja se borila na strani Saveznika. U travnju 1945., dok se Treći Reich urušavao, Mussolini je pokušao pobjeći na sjever, ali su ga zarobili talijanski partizani i pogubili 28. travnja. Čovjek koji je sanjao o stvaranju novog Rimskog Carstva na kraju je doživio da njegove osvajačke ambicije doprinesu uništenju vlastitog režima i pretvore Italiju u jedno od najvećih bojišta posljednjih godina rata.