Muž i svekrva su me ispraćali, a kondukterka šapne: „Evo druga karta, ako želite preživjeti...“

Glavni kolodvor, peron tri, sedam i petnaest ujutro. Muž me poljubio u čelo, a svekrva mi je u ruke gurnula plastičnu kutiju s kolačima i rekla da ne zaboravim jesti. Kad sam stavila nogu na stepenicu vagona, iza mene se pojavila kondukterka u plavoj uniformi, žena od pedesetak godina, stisnutih usana. Uhvatila me za lakat i gurnula mi u dlan još jednu kartu, malu, žutu, tek ispisanu. Šapnula je tako tiho da sam jedva čula: „Ne idite u vagon pet. Sjednite u drugi. Ako želite preživjeti."