NAPUŠTAM KOSOVO I BALKAN… TREBA MI MIR - Život u kamperu - VLOG #298

Nakon svega što sam doživio na Kosovu, probudio sam se u tišini i miru Rugove s osjećajem da više ne mogu samo prolaziti kroz sve te iste priče koje slušam već mjesecima i godinama. Priče ljudi su različite, granice su različite, države imaju različita imena, ali kada ih stvarno slušaš, kada sjedneš s čovjekom i čuješ njegov život, sve se nekako počinje ponavljati. Isti problemi. Isti osjećaj da nema dovoljno budućnosti. Isti odlasci mladih ljudi. Iste podjele. Ista pitanja o tome tko je čiji, što je bilo prije 30, 100 ili 500 godina i zašto se još uvijek moramo dijeliti zbog svega toga. A što više putujem ovim prostorima, to mi je sve jasnije koliko smo zapravo isti. Zato napuštam Kosovo i krećem prema Albaniji. Treba mi malo mira, malo odmora i malo distance od svega što sam posljednjih dana nosio sa sobom. Ali zanimljivo je da baš kroz sve te probleme počinjem gledati ove prostore nekako drugačije. Ako danas vidimo koliko je sve povezano, možda upravo u tome, gledajući nekoliko godina unaprijed, postoji jedna ogromna mogućnost za ljude koji ovdje žive. Ne znam još kamo će me ta razmišljanja odvesti, ali jedno znam: ne želim odustati od ljudi. Iz Kosova preko Rugove prema Albaniji, do mog prijatelja Igora, a onda dalje prema Skadru i novom teniskom turniru. 🎾💙 Neke granice se prelaze cestom. Druge čovjek mora prvo prijeći u vlastitoj glavi.