Žorž Bize – KARMEN / Libreto govori Miloš Žutić (Tekst)
BISTROOKI - Kutak za Bistrooke
0:00 / 0:00
Žorž Bize – KARMEN / Libreto govori Miloš Žutić (Tekst)
430 просмотров · 2 мес. назад
BISTROOKI - Kutak za Bistrooke
19,5 тыс. подписчиков
430 просмотров · 2 мес. назад
KARMEN – Žorž Bize / Libreto (koji su napisali Meijak i Alevi) govori Miloš Žutić / Opera, Muzika, Proza, Monolog, Tekst
KARMEN
Karmen je jedna od najpopularnijih opera na svetu. Napisao je Žorž Bize. Libreto su napisali Anri Mejak i Ludovik Alevi. Bazirana je na noveli, koji je napisao pod istim naslovom Prosper Merime. Premijera opere je bila u Parizu, 3. marta 1875. a prvo izvođenje u Beogradu bilo je 6. aprila 1923. godine.
LIBRETO
Ne znam gospodine ko ste i odakle ste, ali pošto ste obećali da ćete predati ovaj medaljon staroj ženi u Pampeluni, ispričaću vam žalosne zgode koje su moj život iz osnova izmenile, ili da kažem: uništile. Reći ćete onoj staroj, dobroj ženi, mojoj majci, da sam mrtav ali ne recite kako.
Zovem se Hoze Lizarabergoa, a vi gospodine dovoljno poznajete Španiju da bi vam moje ime kazalo da sam Bask i stari hrišćanin.
Jednog dana pođoh putem i sretoh dragone iz konjičke pukovnije u Almasu. Naši brđani brzo nauče vojnički zanat, te se i ja toga prihvatih. Postadoh brigadir i malo je nedostajalo da dobijem čin narednika, kada me, po nesreći, dodele na stražu pred tvornicom cigareta u Sevilji.
Čini mi se da još gledam vrata na koja se ulazi u ovu fabriku i stražarnicu pokraj nje.
Za vreme jednog mog stražarenja desio se događaj koji će, tada to nisam slutio, imati vrlo kobne posledice na moj životni put.
U ovoj fabrici radi četiri stotina ili pet stotina žena. One savijaju cigare, radeći u velikoj dvorani, a muškarci ovamo nemaju pristup jer se žene, osobito mlađe, raskopčavaju ili skinu kada je vruće. Naročito za vreme pauze ljudi i vojnici prilazili su vratima i dobacivali radnicama, ali ja se nisam makao sa klupe na kojoj sam obično sedeo. Uostalom, ja sam se plašio Andaluskinja. Nisam još bio privikao na njihov način, samo šale i podvale, al' nikada ni jednu pametnu reč da čuješ.
Zadubih se u svoje misli, kad čujem građane gde uzvikuju: „Evo Gitanile!“
Digoh glavu i ja je videh. Beše petak koji nikad neću zaboraviti. Videh Karmen. Imala je crvenu suknju koja je bila veoma kratka tako da su se videle bele svilene čarape, cipelice od crvene kože pričvršćene vrpcama jarko crvene boje. Rastvorila je svoju mantilu da bi pokazala ramena i veliki stručak bagremova cveta što joj je virio iz košulje, klateći se u kukovima, i pevušeći.
Osetio sam da me Karmen posmatra.
– Kume, – reče mi na andaluzijskom – zar ti nije dosadno?
Ja joj ne odgovorih i dalje nastavih da se bavim svojim poslom. Tako Karmen stade obigravati oko mene, ne bi li izvukla neku reč iz mojih usta, ali ja, naročito na poslu, nisam voleo da sa ovako razuzdanim devojkama zapodevam bilo kakve razgovore.
No, ona ostade istrajna. Kad je videla da ja ne marim za nju, baci mi bagremov cvet koji me zgodi pravo u lice. Pošto je ušla u fabriku, ja podigoh ovaj bagremov cvet koji je bio pao na zemlju meni do nogu. Ne znam šta mi bi, no ja ga pokupih a da to moji drugovi nisu primetili i stavih ga u svoju bluzu. Prva glupost.
Dva ili tri sata kasnije, još sam uvek na to mislio, kad u stražarnicu bane vratar, sav uzbuđen i izobličen. Reče nam da je u velikoj dvorani gde se prave cigare ranjena jedna žena i da valja poslati stražu. Narednik mi reče da uzmem dva momka i da odem onamo da vidim. Uzmem, dakle, dva momka, i krenem ka fabrici.
Gužva je bila neopisiva. Usred velike vike, vriske i piske, Karmen je i dalje mlatarala rukama, dok je jedna žena okrvavljena ležala na podu. Ja pokušah da saznam šta se desilo, ali sam u toj gužvi jedva šta uspeo da razaberem. Najzad, bi mi jasno da je Karmen potegla nož i ranila ovu ženu, a ja moradoh da je dovedem pred narednika vezanih ruku.
On mi reče da je čuvam i da je nigde ne puštam dok se on ne vrati sa nalogom za hapšenje.
Karmen je, na moje zaprepašćenje, počela da pevuši, da koketira, bacajući svoje izazovne poglede kao da nije zapala ni u kakvu nepriliku.
– Moj časniče, kamo me vodite? – upita me.
– U zatvor, draga moja. – odvatrih blago, kao što dobar vojnik govori sa sužnjem.
– Gospodine časniče, smilujte se meni jadnici, pustite me da pobegnem. Tako ste mladi i zgodni, daću vam “bar laki” pa će vas sve žene voleti. Ja ću da vas gurnem, a vi padnite na zemlju da me ovi kastiljanski žutokljunci ne bi zadržali.
. . .
Ceo tekst: https://balasevic.in.rs/karmen-libret...
Video i audio obrada: Bistrooki tim, 26. 8. 2026.
/ @bistrookikutak
Naši sajtovi: Bistrooki: https://balasevic.in.rs/ i Antologija: https://antologija.in.rs/
e-mail: bistrooki.portal@gmail.com
Facebook: / bistrooki.kutak
Instagram: / bistrooki.kutak
X (Twitter): / rimovanje
Zabranjeno je preuzimanje audio i video snimaka sa našeg kanala i postavljanje na druge YouTube kanale, facebook / instagram, X, TikTok i ostale društvene mreže, internet portale i uopšte reupload naših video i audio klipova. Ispoštujte nečiji trud, podelite link videa, nije teško biti fin :)