Izgubljeni sklad...Lj. V.

#mytext #mymusic #nature #epic #love Izgubljeni sklad Koliko redova pjesme da pišeš, kilometara dugih puteva pređeš, koliko tišina u riječi sakriješ, a da ono najvažnije — ne kažeš. Koliko prozora svjetlost ugasi, dok negdje u tebi još nešto traje, koliko koraka ostane iza nas, a nijedan se nazad ne vraća. Daj da se vratim kad utihne grad, da pronađem u tebi izgubljeni sklad, nek’ nas kroz noć vodi isti sjaj, jer ono što osjećam nema kraj. Neke se priče ne pričaju glasno, one se čitaju kad ostaneš sam, u jednom pogledu, u šuumu lišća, u onom što prećutiš baš kad trebaš. Možda će neko pročitati stih, i pomisliti da zna šta sam htio, a samo će onaj što je osjetio isto pronaći ono što nisam napisao. Daj da se vratim kad utihne grad, da pronađem u tebi izgubljeni sklad, nek’ nas kroz noć vodi isti sjaj, jer ono što osjećam nema kraj. Jer nije svaka riječ ono što kaže, ni svaki put vodi tamo gdje želiš, nekad tek između dva stiha ostane ono što cijeli život kriješ. Daj da se vratim kad utihne grad, da pronađem u tebi izgubljeni sklad, nek’ nas kroz noć vodi isti sjaj, jer ono što osjećam nema kraj. Daj da se vratim kad utihne grad, da pronađem u tebi izgubljeni sklad, nek’ nas kroz noć vodi isti sjaj, jer ono što osjećam nema kraj. Ono što osjećam nema kraj.