Uzeo sam noćnu vožnju u taksiju i stigao na navedenu adresu. A kad sam vidio tko je izašao...

Kad prođe sezona, Omiš ne utihne — on doslovno umre. Tamo negdje krajem listopada, kad bura prva tri puta sastavi s Velebita i Dinare te rastjera ono malo preostalih mađarskih i poljskih kampera koji se do zadnjeg dana stišću po kampovima na Brzetu, grad ostane go, siv i šupalj. Nema više gužve na Fošalu, nema autobusa koji se satima zaglavljuju u kružnom toku kraj mosta, ni Čehinja koje u gumenim natikačama tegle plastične madrace i dječje kolute prema gradskoj plaži. Sa starih kamenih kuća u Radmanovim kaletama i oko svetišta otpadaju komadi suhe, slane žbuke i padaju po praznim klancima, a niz Cetinu se u sitne sate spusti onaj teški, zimski miris — mješavina trule trstike zabačene u plićacima, mokre borovine s Kuka i starog, hladnog kamena koji je upio svu vlagu ovog svijeta. ⚠️ ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI (DISCLAIMER) Sadržaj na ovom kanalu temelji se na stvarnim iskustvima i pričama prikupljenima s javnih internetskih foruma i društvenih mreža. Radi boljeg doživljaja i pripovijedanja, priče su umjetnički obrađene, a pojedini elementi, imena i scenariji mogu biti prilagođeni, izmijenjeni ili generirani uz pomoć AI tehnologije. Cilj nam je prenijeti životne poruke i pouke kroz zanimljive narative. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, živima ili preminulima, te tvrtkama ili događajima potpuno je slučajna. Videozapisi služe isključivo u zabavne i edukativne svrhe.