ADHD kod djece: Gdje prestaje nemir, a počinje stvarna teškoća? | Taboo Show S4E07

Ne sjedi mirno. Zaboravlja pribor. Ustaje usred časa. Počne zadatak, pa ga ne završi. Upada u riječ ili djeluje kao da nas uopće ne čuje. Za takvo dijete danas se često vrlo brzo kaže da ima ADHD. Jednako brzo može dobiti i sasvim drugu etiketu, da je lijeno, neodgojeno, neposlušno ili da mu jednostavno nedostaje discipline. Ali nemirnost, odsustvo fokusa i impulsivnost sami po sebi nisu dijagnoza. ADHD je neurorazvojni poremećaj, dok ponašanja koja odrasli primjećuju mogu imati različite uzroke i moraju se posmatrati u širem kontekstu djetetovog funkcionisanja. U novoj epizodi Taboo Showa pitamo gdje završava razvojno očekivana dječija nemirnost, a kada teškoće postaju dovoljno učestale, dugotrajne i izražene da je potrebna stručna procjena. Govorimo i o tome zašto ADHD ne treba izjednačavati s poremećajima u ponašanju niti svako problematično ponašanje objašnjavati dijagnozom. MA Danijel Vasilj, socijalni pedagog sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, govori o tome šta roditelji i nastavnici mogu primijetiti, gdje prestaje njihova procjena, a počinje posao stručnjaka, te kako pomoći djetetu bez prerane etikete. Razgovaramo o ulozi škole i porodice, ponašanjima koja mogu ličiti na ADHD, granici između simptoma i odgovornosti za ponašanje, ali i o dvije krajnosti koje djetetu mogu jednako štetiti, preranoj dijagnozi na osnovu utiska i godinama ponavljanoj rečenici da je dijete samo lijeno ili neodgojeno. Posebno otvaramo pitanje šta se mijenja kada dijete zaista dobije dijagnozu, kako mu prilagoditi podršku bez spuštanja očekivanja i šta roditelj može uraditi kada sumnja da teškoće s pažnjom, impulsivnošću ili hiperaktivnošću više nisu samo prolazna faza. 👉 Da li svako nemirno dijete ima ADHD? 👉 Gdje je granica između razvojno očekivane nemirnosti i teškoće koja traži stručnu procjenu? 👉 Šta sve može izgledati kao ADHD, a da iza ponašanja stoji nešto drugo? 👉 Zašto ADHD nije isto što i poremećaj u ponašanju? 👉 Ko može postaviti dijagnozu i šta roditelj ili nastavnik mogu kvalitetno primijetiti? 👉 Šta je za dijete opasnije, prerana etiketa ili ignorisanje stvarnih teškoća? 👉 Kako škola može pomoći bez izdvajanja djeteta i spuštanja kriterija? 👉 Gdje je granica između simptoma i odgovornosti za ponašanje? 👉 Kako roditelji mogu pomoći kod kuće, a koje reakcije mogu pogoršati problem? 👉 Kada je vrijeme da roditelj potraži stručnu pomoć i kome se prvo obratiti? Dijete nije njegova dijagnoza, ali ni ponašanje koje odraslima smeta nije dovoljno da bismo dijagnozu pretpostavili. Između te dvije krajnosti nalazi se ono što djetetu najviše treba, pažljivo posmatranje, stručna procjena i podrška koja odgovara njegovim stvarnim potrebama. 📌 Taboo Show pratite utorkom u 20:00 sati u programu TV Slon i na našem YouTube kanalu. Četvrta sezona, novi tabui. Moja priča. Bez filtera. 🔔 Pretplatite se i uključite zvonce kako ne biste propustili nove epizode. 📩 Pišite nam u komentarima. Da li ste se kao roditelj, nastavnik ili neko blizak djetetu susreli s dilemom da li je određeno ponašanje samo faza ili znak da je potrebna stručna pomoć? Vaše priče i pitanja mogu postati tema naredne emisije. Powered by BH Telecom CREDITS Autorica i host: Albina Vicković Snimatelj: Alen Hajdarević Ton majstor: Željko Kaloci Montažer: Alen Hajdarević Producent: Zlatko Muharemagić Špica: RTV Slon / Zlatko Muharemagić Lokacija: Podcast studio TV Slon © WWW.RTVSLON.BA