Sjene koje odnosi dan

Tekst Marcel Lončarić, glazba SunoAI Neonsko svjetlo curi po mokrom asfaltu Sat na kolodvoru kuca, al' više ne mjeri vrijeme Hodamo rubom sjena gdje se ogledala lome Još jedno sutra nestaje u magli ovoga grada Silueta u koži pored staroga zida Čeka da odjekne jeka kad padne kraljevstvo Plešemo u šumu statičkog šuma Napravljeni od stakla, tražimo trenutak Koji je trebao doći A mi se i dalje vrtimo u krug Vrtimo u krug Zvjezdana prašina na jastuku, bijela i tanka kao papir Odbrojavanje je počelo tiho pod blijedom mjesečinom Nosiš svoja vanzemaljska oka kao drugu kožu Gdje uopće prestaje glumac, a počinje umjetnost? Sami usred gomile, u sobi punoj jeke Crtamo svjetlija lica da prevarimo mrak Plešemo u šumu statičkog šuma Napravljeni od stakla, tražimo trenutak Koji je trebao doći a mi se i dalje vrtimo u krug Vrtimo u krug Pusti da boje izblijede u sivo Mi smo sjene koje odnosi dan