Jakov Jozinović: Kad se spoje rasvjeta, vatra, dim i 30 tisuća glasova

Bez dobre rasvjete, bez vatrenih i dimnih efekata, bez mase koja od početka do kraja pjeva s vrhunskim glazbenicima i pratećim vokalima - nema koncerta za pamćenje. U sklopu 61. Vinkovačkih jeseni, Vinkovci su dobili upravo to: koncert koji se ne prepričava, nego pamti. Procjenjuje se da je 25 do 30 tisuća ljudi ispunilo središte grada, sudjelujući u koncertnom spektaklu Jakova Jozinovića koji je Jesenima dao ono što im je uvijek nedostajalo - trenutak kad se tradicija i moderna produkcija spoje u jednu ogromnu, pulsirajuću slavonsku večer. Rasvjeta je radila kao da je dovedena sa stadionske turneje. Reflektori su rezali noć u slojevima, stvarajući prizore koji su izgledali kao filmski kadrovi. Vatreni efekti dizali su adrenalin, dim se valjao preko publike kao magla koja zna svoj ritam, a svaki refren udarao je kao val koji se vraća jači nego što je otišao. A masa - masa je bila priča sama za sebe. Od prvog stiha do zadnjeg refrena, trg je pjevao kao jedan glas. Nije bilo trenutka tišine, nije bilo pauze, nije bilo predaha. Samo ritam, svjetlo, dim, vatra i glasovi koji su nosili večer. Jakov Jozinović bio je u punoj snazi, siguran, širok, vođa koji zna kako se drži pozornica kad je pred njim more ljudi. Prateći vokali i bend držali su koncert kao da je riječ o velikoj turneji, a ne o jednoj slavonskoj večeri. U jednom trenutku, dok je trg bio preplavljen svjetlima, dimom i glasovima, činilo se kao da je cijeli grad postao pozornica. Kao da Jeseni nikad nisu bile veće. To nije bio samo koncert. To je bila noć koja se pamti. Vatreni stupovi pucali su u ritmu bubnja, otvarajući svaki refren kao eksploziju energije. A masa - masa je bila srce večeri. To je bio završni tač - onaj koji se ne piše, nego dogodi.