Uvijek smo se držali za ruke/ Gerineon

Uvijek sam te volio, tvoja mi prisutnost fali do boga, ostala je praznina umjesto koraka tvoga. Rastanak je bolan, očekivano bolan, od prvoga dana, opet nismo bili spremni, u srcu peče teška rana. Došlo je neočekivano brzo, u jednom jedinom trenu, nismo imali vremena za zbogom u tom teškom vremenu. ​(Refren) Uvijek smo se držali za ruke, pobjegli od svake teške muke. Taj osjećaj mira u dlanu tvom spas, i dalje u srcu ja čujem tvoj glas. Taj dodir je vječan i živi u meni, u svakoj samoći i u svakoj mjesečevoj mjeni. ​(Strofa 2) Što je u stvarnosti sudbina, da li ona zaista postoji, ili je to samo mašta dok se tuga u nama broji? Nešto ima, al' niko to ne može objasniti ni reći, to je tajna života kroz koju moramo proći. Krijemo se iza te misterije da opravdamo ono što nas boli, u što sami sebe ubjeđujemo jer srce i dalje voli. ​(Refren) Uvijek smo se držali za ruke, pobjegli od svake teške muke. Taj osjećaj mira u dlanu tvom spas, i dalje u srcu ja čujem tvoj glas. Taj dodir je vječan i živi u meni, u svakoj samoći i u svakoj mjesečevoj mjeni. ​(Bridge) Tražimo odgovore tamo gdje ih nema, dok u meni traje ova tiha dilema. Lutamo u mraku, izmišljamo riječi, al' nijedna priča ovu bol ne liječi... Šta reći kad tišina odgovore daje, i kad samo ljubav među nama traje? ​(Outro) Jedino je sigurno da si otišla i da te više nema, i da to ništa ne može zamijeniti, ostaju samo moja usta nijema Al' kroz svu tu muku i kroz svaki moj dah, tvoja ruka u mojoj pobjeđuje i sam strah. Uvijek smo se držali za ruke... i taj dodir u meni nikad ne prestaje.