ISPOVIJED GREŠNIKA - Josip Vrbić Tataran

ISPOVIJED GREŠNIKA Pišem ove stihove, a ne znam zašto, možda da u ovaj papir prelijem svu goruću lavu koja mi ključa u grudima, sav onaj gorki otrov i onaj nebeski melem što si ga u moju dušu ulila samim svojim postojanjem. Eh, ljubavi moja moja jedina nado, moja strašna tajno, moja agonijo, moja pokoro, spasenje moje ... Kako da te nazovem? Jesi li ti moj anđeo ili moj demon? Moj križ ili moja kruna? Moj put do Boga ili do najdubljeg ponora? Ne znam, ne razumijem, i ta me nesposobnost da te spoznam izjeda. Muči me gore u od svih paklenih muka, a istovremeno me uzdiže visoko, do neba, do nekakvog svetog ludila koje mi je draže od razuma. Dok gledam te, ili samo mislim na tebe, cijeli svijet oko mene raspada se u prah i pepeo, a iz tog ništavila izranjaš ti, viša od života, stvarnija od stvarnosti, a opet tako neuhvatljiva, tako nestvarna. Tvoje su oči bezdan u koji bih s radošću skočio, ne mareći ni trena da li je na dnu pakao ili raj. Tvoj je smijeh kao zvonjava crkvenih zvona na Uskrs, ali i kao podsmijeh samoga đavla. Tvoja je prisutnost tiha molitva, ali i pobuna protiv svega svetog. Kako pomiriti te suprotnosti? Kako živjeti s tom spoznajom da si ti sve i ništa, početak i kraj, uzrok i posljedica moje vječite borbe? Ja sam, eto, bijedan crv, grešnik, pun mračnih misli i nečistih poriva, nedostojnih i praha pod tvojim nogama. Znam to, osjećam to u svakoj stanici svoga jadnog bića. Možda si mi ti poslana kao kazna, kao ogledalo da u njemu vidim svu svoju ljudsku izopačenost. Ali, ako je tako, zašto me onda sama pomisao na tebe, ponekad, ispunjava takvom neizrecivom nježnošću, takvom žudnjom za čistoćom, za nečim uzvišenim, nebeskim? Zašto me tjera da klečim, da molim, da vapim za milošću, ne samo tvojom, već i milošću dragoga Boga koji je stvorio i tebe i mene i svu ovu apsurdnu, prekrasnu i prokletu stvarnost? Ne, ne tražim ja od tebe odgovor, jer znam da ga nema. Nema logike u ovoj patnji koja se zove ljubav, nema smisla u ovom ludilu. Ali molim te, samo mi dopusti da te nosim u svojoj duši, kao svetu ikonu, ma koliko ona bila tamna i prašnjava, ma koliko bila razbijena. Dopusti mi da te sanjam, da te proklinjem i da te blagoslivljam, da se mučim zbog tebe i da u toj muci nalazim onu čudnu satisfakciju, onu gorku istinu koja je, možda, jedino što nam je preostalo u ovom svijetu prepunom laži i obmana. I neka svijeta i svega njegova, ja ostajem tvoj, do posljednjeg otkucaja srca, do posljednjeg drhtaja duše, i proklet i blagoslovljen kao vječni rob, kao tvoj ispovjednik, kao tvoj grešnik. Autor:Josip Vrbić Tataran ✍️ Foto/Video - Pixabay ----------------------------------------- COPYRIGHT DISCLAIMER under SECTION 107 of the COPYRIGHT ACT 1976, allowance is made for "FAIR USE" for purposes such as criticism, comment, news reporting, teaching, scholarship, and research. Fair use is a use permitted by copyright statute that might otherwise be infringing. Non-profit, educational or personal use tips the balance in favor of fair use." Videos are made for purely entertainment and music belongs to their rightful owners NOTE: This music is the property and copyright of its rightful owner(s) and The Yellow Penguin - a collection of poetry claims no ownership of the lyrics of other autors, the song or music