Amoriel - Gospodin je moj Bog

Koliko puta tražimo Boga u onome što je veliko, glasno i izvanredno... A On nas čeka u tišini. Na gori Karmel prorok Ilija stao je pred narod i pokazao da postoji samo jedan Gospodin. Kasnije je, iscrpljen i slomljen, otkrio da se Bog ne objavljuje u vihoru, potresu ni ognju, nego u tihom, blagom lahoru. Možda smo i mi danas negdje između ta dva Karmela - između borbe i tišine, između vjere i umora, između pitanja i povjerenja. "Gospodin je moj Bog" nije pjesma o Iliji. To je poziv da svatko od nas izgovori vlastitu ispovijest vjere. Kad se svijet pokloni prolaznome... hoću li ostati uz Njega? Kad nestane snage... hoću li i dalje vjerovati? Kad ne bude čuda... hoće li mi biti dovoljan Njegov tihi glas? Jer prava vjera ne počinje onda kada vidimo oganj s neba. Prava vjera počinje onda kada, usred šutnje, i dalje vjerujemo da je On s nama. Kada ostanemo vjerni i onda kada odgovori kasne. Kada se ne oslanjamo na ono što osjećamo, nego na Onoga koji je uvijek vjeran. Karmel nije samo mjesto na zemlji. Karmel je i put srca - mjesto na kojem čovjek ponovno bira Boga. Mjesto na kojem predaje svoj strah, svoju slabost i svoju budućnost u Njegove ruke. Pod Marijinim svetim plaštem učimo slušati Kristov glas, slijediti Ga vjernim srcem i dopustiti da nas vodi putem svetosti. Ona uvijek pokazuje na svoga Sina i tiho nas uči reći ono najvažnije: "Gospodin je moj Bog." Jer dovoljan je Njegov tihi glas. I ništa više ne trebamo. "Gospodin je moj Bog!"