Nijaz Memić: Ratnik kojem je mina potrgala sve, uspio kao paraolimpijac, novinar...
STAV
0:00 / 0:00
Nijaz Memić: Ratnik kojem je mina potrgala sve, uspio kao paraolimpijac, novinar...
28 765 просмотров · 2 года назад
STAV
8,07 тыс. подписчиков
28 765 просмотров · 2 года назад
Nijaz Memić je inžinjer informatike i magistar ekonomije. Novinar je Radija BiH, član redakcije dokumentarnog i dramskog programa. Autor je brojnih radijskih emisija koje se bave kulturom sjećanja, a posebno Genocidom u Srebrenici, poput emisija: “Kad osvaneš sam”, “Dvije tuge kameničke”, “Kad vidiš mamu, reci joj da se nisam dugo patio”, “Smrt na izvoru života”. Nijaz je i autor knjige “Crni oblak iznad Trebevića”, u kojoj je zabilježio ratne događaje s linija odbrane Starog Grada, prije svega Trebevića, ali i drugih dijelova Sarajeva poput Stupa, Azića, tamo gdje je učestvovao u borbama kao pripadnik Armije RBiH.
Nijaz Memić se Armiji RBiH, odnosno, najprije Zelenim beretkama, priključio kao maloljetnik, više puta je ranjavan, ranjavan je i kao maloljetni borac. No, kobno ranjavanje desilo se 13. septembra 1993. godine, kada je ostao bez dijela lijeve noge nakon što je kao pripadnik IDČ-a Prve brdske brigade nagazio na minu tokom izviđanja. Za posebne zasluge i doprinos u odbrani BiH Nijaze je dobitnik priznanja: “Povelja sa zlatnim štitom”. Nakon agresije ostao je na putu posvećenosti domovini. Bavio se najprije sjedećom odbojkom, u kojoj nije pronašao sebe, pa se ozbiljnije aktivirao u zimskim sportovima, prije svega skijanju. U martu 2010. godine u Vankuveru (Kanada) bio je prvi i jedini predstavnik BiH na zimskim paraolimpijskim igrama što je ujedno bio i historijski i premijerni nastup nekog bh. sportiste na zimskim paraolimpijskim igrama. Učestvovao je i na dva evropska i svjetska prvenstva u skijanju za osobe s invaliditetom. Osnivač je i skijaškog kluba za osobe s invaliditetom “Sarajevo”. Potpredsjednik je Udruženja boraca 115 brigade Stari Grad.
Nijaz Memić gost je 18 izdanja stavovog podcasta “8 korpus” u kome je govorio o svom putu tokom agresije, ali i aktivnostima i angažmanu nakon agresije. Kao suvremenik, učesnik i odličan hroničar ofanzivnih i defanzivnih akcija na Trebeviću, Nijaz je uglavnom govorio o tim događajima.
“Prva ozbiljna akcija na Trebeviću bila je 8. juna 1992. godine kada je bio prvi pokušaj deblokade Sarajeva. Slabo naoružani borci Armije RBiH krenuli su deblokirati Sarajevo s unutrašnje i vanjske strane. Pravci djelovanja bili su: Trebević, Vraca, Poline, Žuč, Ilidža. Ova akcija odnjet će stotine života, posebno na Poljinama.“
Nijaz je svjedok pet akcija na Trebeviću, uspješnih i neuspješnih. Svjedok je desetina mrtvih četnika, koji su napadali prema gradu i bivali povremeno glineni golubovi, ali je i svjedok smrti, nestajanja, ranjavanja naših boraca. Najgore je bilo 29. maja 1993. godine. Bila je to akcija na Trebević iz više pravaca.
Koban dan za Nijaza bio je 13. septembar 1993. godine kada je teško ranjen u akciji izviđanja na Gradištu koje se nalazi na izlazu iz Sarajeva prema Palama iznad kamenoloma, a odakle je artiljerija tukla po Sarajevu, posebno Starom Gradu. Pred samu četničku liniju, naišli su na minsko polje. Primjetili su prvu minu koju je borac Dino deaktivirao i dao Nijazu da je stavi u džep i ponese. Bili su svjesni da su u minskom polju, ali su znali i šeme po kojima su stavljane mine. Procjenjujući koja je šema u pitanju krenuli su naprijed. Procjena je bila loša, Nijaz je stao na minu. Dino je htio previti Nijaza ali mu je ovaj sugerisao da se povuku na sigurno. Dino je krenuo i onda je i on stao na minu. Odvalila mu je nogu, kao i Nijazu. Izvlačenje do linije Armije bilo je prava filmska drama.
Epilog je nabolje sročen u usmenom izvještaju koji dr. Gavrankapetanović iznosi Nijazu nakon operacije: “Povreda je bila strašna, rana na stopalu ti je bila 13 puta 10 centimetara. Mina ti je potrgala sve što se moglo potrgati: krvne sudove, ligament, tetive. Na kraju, nedostajale su gotovo sve kosti iz stopala. Imao si samo one sitne u prstima. Sa ovakvom povredom i silinom eksplozije koja ti je zabila prljavštinu i komade mine gotovo do koljena, moralo se amputirati puno visočije od ovoga gdje je sada amputirano. Zavratio sam kožu sa strane i to očistio. Još uvijek nisam siguran da je ovo dobro i da neće biti problema. Vidjećemo u narednih nekoliko dana. Ako se pojavi temperature morat ćemo ponovo. Ni ovo ostalo ti nije nimalo bezazleno, pogotovu ovo na listu desne noge. Potrajat će i trebaće ti strpljenje”.