Cijena vječnosti

Cijena vječnosti Hladan vjetar briše moje staze, dok me tuđe oči nijemo gaze. Tiho gasiš plamen svoga hoda, dok me ruši kletva mog poroda. Tvoje lice polako blijedi u tami, na ovoj zemlji ostajemo sami. Šta je vječnost kad te odnio spas, i kad zemlja krije tvoj topli glas? Ko još traži dane bez kraja? Kad nas sudbina od ljubavi odvaja... Ko još želi vijek bez tebe? Uzmi ovaj tren, jer sutra me plaši! Sve su suze na ovoj stijeni našoj! Ko želi živjeti vječno, kad je sve prolazno, a nebo nesrećno? Ko želi živjeti zauvijek... Dodirni me sad, u smiraju noći, prije nego kreneš ka vječnoj samoći. Jer naš je tren vrijedniji od vijeka, gdje me pusta sudbina sama čeka. Uzmi ovaj tren, jer sutra me plaši! Sve su suze na ovoj stijeni našoj! Ko želi živjeti vječno, kad je sve prolazno, a nebo nesrećno? Ko želi živjeti zauvijek... Zauvijek... Samo prazan vijek.