Kula na granici

Kula na granici Hladan kamen stare kule, noćas dušu steže, Na granici pustoj, pustoj, goli život veže. Tek što te dovedoh, zlato, na moj prag od kuće, Već me spahijska dužnost od tebe odvuče. Spusti glavu, moja vilo, u toj gluhoj noći, Ja u rovu, u samoći, brojim kad ću doći. Sablja spava pokraj mene, ali srce bije, Niko ne zna kakvu tugu ova kula krije. Miris tvoga mehkog vela još na ruci nosim, Dok se ovdje ljutoj zimi i vjetru prkosim. Čuva spahija položaj, stražu noćas drži, Ali čežnja za tvojim okom od vatre je brža. Spusti glavu, moja vilo, u toj gluhoj noći, Ja u rovu, u samoći, brojim kad ću doći. Sablja spava pokraj mene, ali srce bije, Niko ne zna kakvu tugu ova kula krije. Gledam mjesec iznad kule, preko pustog polja, Da l’ te mori ista tuga, da l' te kune sudbina moja? Ovdje samo vukovi i hladna magla šute, Dok mi misli prema tebi same traže pute. Spusti glavu, moja vilo, u toj gluhoj noći, Ja u rovu, u samoći, brojim kad ću doći. Sablja spava pokraj mene, ali srce bije, Niko ne zna kakvu tugu ova kula krije. Tiha soba, tvoj uzdah, jastuk što miriše, Znam da sjediš pokraj džeza, suzu kriješ, uzdišeš. Tek što burmu razmijenismo, dvor nam osta prazan, Ova straža na granici moja mi je kazna. Spusti glavu, moja vilo, u toj gluhoj noći, Ja u rovu, u samoći, brojim kad ću doći. Sablja spava pokraj mene, ali srce bije, Niko ne zna kakvu tugu ova kula krije. Dova leti preko brda, u tvoj tihi dom... Misli moje, ostanite na jastuku tvom.